Vidac

Legenda govori da je vidac dobio latinski naziv Euphrasia prema grčkoj graciji Euphrosyini (čije ime znači radost) jer on obraduje svakoga, budući da liječi oči.

U narodu ga još nazivaju  i "oči Matere Božje" te "vidovica“ jer je višestoljetnom tradicijom potvrđeno da je idealan prirodni lijek kod bolesti očiju.

Ljudi ga koriste već tisućama godinama.

Alkemičar Arnoldus Villanovanus posvetio mu je hvalospjev “Vini Euphrasiati tantopere celebrati“, rekavši da je povratio vid onima koji su dugo bili bez njega.

Istraživač Hildamus je vjerovao da može popravit vid i onima starijima od 70 ili 80 godina.

Vidac je i danas dostupan i djelotvoran lijek svima onima koji muku muče s vidom i bolestima očiju, bez obzira je li riječ o starosti, infekcijama ili drugom uzroku.

Sastav i ljekovitost vidca

Vidac u sebi krije glikozid rinantin, vitamin C, eterična ulja, smole, gorke tvari i kiselinu eufrastan.

Narodna medicina je u njemu prepoznala jedino sredstvo koje može pomoći kod ozbiljnih očnih problema.

Smiruje upale oka, potiče zacjeljivanje, djeluje protiv virusa i bakterija u oku, ublažava osjećaj suhoće i bolova u očima.

Djelotvoran je kod pritiska u oku i umora očiju nakon dugog perioda provedenog za računalom, na propuhu i u zadimljenim prostorima.

Donosi olakšanje i predstavlja prirodnu alternativu konvencionalnim kapima za oči i drugim sredstvima koji se koriste u liječenju očnih problema.

Može pomoći kod sljedećih tegoba:

• infekcije oka
• alergijske reakcije
• iritis (upala šarenice)
• blefaritis (upala očnog kapka)
• keratitis (upala rožnice)
• upala vjeđa
• upala suznih kanala
• kratkovidnost
• suhoća ili umor oka
• iritacije – dim, smog, umor očiju zbog korištenja računala
• glaukom i očni tlak

Ova ljekovita biljka koju narodna medicina koristi već stoljećima, ima primjenu i u homeopatiji.

Ona koristi pripravak na bazi vidca Euphrasia c30 za liječenje vodenastog iscjetka iz očiju, praćenog osjećajem peckanja i boli uzrokovane jakim svjetlom.

Do boljeg vida uz pomoć čaja i obloga

Za liječenje svih očnih problema, na raspolaganju vam je svježi sok od biljke ili sušeni vidac.

Od svježeg soka možete napraviti prirodne kapi za oči ili ga iskoristiti za obloge.

Prirodne kapi napravite na sljedeći način: svježi sok od vidca razrijedite destiliranom vodom i nakapajte po dvije kapi u oko.

Drugi način je priprema čaja kao kupke za ispiranje oka ili za obloge.

Pola čajne žličice suhe biljke prelijte s 2 dcl kipuće vode i ostavite da odstoji 1-2 minute.

Procijedite i mlakim čajem ispirite oči 2-3 puta na dan.

Od mlakog čaja možete napraviti i obloge. Ostavite ih na očima oko 5 minuta, dok ne primijetite da se oblog osušio.

Tijekom noći, oblog možete ostaviti i duže. Uvijek koristite isključivo svježe pripremljeni čaj.

Ako imate vrlo osjetljive oči, čaj razrijedite s prokuhanom, mlakom vodom.

Za liječenje težih upala, vidac možete pomiješati s nevenom, kamilicom ili komoračem koji će pomoći u ublažavanju simptoma i bržem ozdravljenju.

Uz ovaj tretman, za jačanje očnog živca, preporučuje se 1-2 puta dnevno uzeti prstohvat (na vrh noža) samljevene suhe biljke vidca, oralno (možete ga npr. dodati u juhu).

Oblozi protiv ječmenca

Prelijte pet žličica biljke s 250 ml vruće vode i ostavite deset minuta da odstoji, a potom procijedite.

Procijeđeno bilje umotajte u gazu i prislonite na ječmenac. Oblog držite 5-7 minuta.

Toplina će pomoći očistiti ječmenac i ubrzati oporavak oka.

Čaj za jačanje vida

Dvije čajne žličice sušene biljke prelijte s dva decilitra kipuće vode, pustite da odstoji poklopljen petnaest minuta, uz povremeno miješanje, a zatim ga procijedite.

Pijte 3 puta dnevno po šalicu čaja, uvijek svježe skuhanog i nezaslađenog.

Djelotvoran i kod drugih zdravstvenih tegoba

Iako je najpoznatiji u liječenju bolesti oka, vidac pomaže i kod respiratornih problema, kao što su bronhitis, hunjavica i gripa.

Ublažava bolove u želucu i smanjuje probavne smetnje.

Preporučuje se i kod peludne groznice, budući da ublažava suzenje očiju, peckanje i crvenilo oka.

Pozitivno djeluje kod glavobolja, nesanice i tjeskobe.

Malo je poznato ljekovito djelovanja vidca kod trovanja nikotinom ili alkoholom, gdje ublažava utjecaj toksina u tijelu.

Napomena

Vidac se ne smije uzimati u prevelikim količinama, stoga je važno držati se preporučenih doza i savjeta pripreme.

Kod težih bolesti svakako se prije korištenja savjetujte sa stručnjakom-fitoterapeutom.

Oralno uzimanje vidaca trebaju izbjegavati trudnice, dojilje, osobe s komplikacijama žuči, akutnim čirom na želucu i dvanaestniku, te s bolesnom jetrom.

Šipak

Šipak je biljka koja pripada rodu ruža, porodici Rosaceae.

Nosi titulu jedne od najstarijih biljaka korištenih u ishrani i liječenju.

Još u kamenom dobu ljudi su za ozdravljenje koristili njegovo lišće, plod i cvijet.

Za vrijeme Rimskog carstva vjerovali su da je učinkovit čak i u liječenju bjesnoće.

Otuda i potječe njegovo ime - pasja ruža.

U narodu je danas poznat po više od desetak različitih naziva -  divlja ruža, plotna družica, ščipak, šibek, šip, šipkovina.

U dobra stara vremena naše bake su s vrhunskim umijećem pripremale razne zdrave i ukusne pripravke od ove dragocjene biljke.

Tako su se u nekadašnjim smočnicama mogle naći marmelade, džemovi, razni likeri i vina od šipka.

Osim što su služili zdravlju naših starih, ovi proizvodi i njihova priprema bili su jednim dijelom i dio narodne tradicije koja danas, nažalost, izumire.

Kad otkrijete što sve čuva obični plod divlje ruže, možda baš vi opet posegnete za ovim blagom pokraj puta.

Riznica vitamina i minerala

Plod divlje ruže bogat je zavidnom količinom hranjivih nutrijenata. 

Obiluje vitaminima D, P, K, B1, B2, B3 i provitaminom A.

Ono po čemu se izdvaja i što ga čini jednim od najzdravijih plodova je visoka koncentracija vitamina C, koja je prema tvrdnjama znanstvenika čak pedeset puta viša nego u naranči.

Osim toga, mnogi ugledni znanstvenici (Winkelmann, Flamm i dr.) proveli su istraživanja koja su potvrdila da se kuhanjem plodova šipka sadržaj vitamina C u njima ne smanjuje.

Upravo suprotno – nakon desetominutnog kuhanja ploda,  količina vitamina C se prema tvrdnjama istraživača čak i povećava!

U mesnatim plodovima šipka sadržane su znatne količine važnih minerala; natrija, željeza, selena, mangana te nešto manje količine magnezija, kalija, fosfora, sumpora i silicija.

Odličan je izvor flavonoida, jabučne, limunske i askorbinske kiseline, tanina, karotenoida (likopen i ksantofil).

Poboljšava rad probave i bubrega

Šipak je bogat voćnim kiselinama koje imaju značajnu ulogu u liječenju bolesti mjehura i bubrega.

Od velike je važnosti u prevenciji bubrežnih i mokraćnih kamenaca. 

Na prirodan način štiti i probavu - potiče je i regulira, bez štetnih nuspojava.

Pomaže kod svih želučanih tegoba: zaustavlja proljev, nadražaj želuca i povraćanje te blagotvorno djeluje na obnovu želučane sluznice.

Prirodni je diuretik koji tijelu pomaže osloboditi se toksina i obnoviti cijeli organizam.

Štiti od bakterija i virusa

Flavonoidi sadržani u šipku štite ga od patogena iz okoline, kao što su bakterije i virusi. 

Vitamin C najsnažnije je sredstvo protiv infekcija, osobito u prevenciji gripe i prehlade.

Zbog toga je šipak odlično sredstvo za jačanje imuniteta, te prirodna pomoć oporavku organizma nakon bolesti.

Pomaže kod bolnih zglobova i mišića

Trjeslovine  kojima je šipak bogat također su odlični saveznici zdravlja.

Blagotvorno djeluju na mišiće, kosti i sluznicu, štite ih od uzročnika bolesti i pomažu u njihovom liječenju.

Zbog protuupalnih svojstava šipak se smatra dragocjenim prirodnim sredstvom za liječenje artritisa te gihta i reume.

Istraživanje iz 2007. godine provedeno na pacijentima koji su patili od upale zglobova potvrdilo je snažne učinke šipka na ublažavanje upalnih procesa.

Kod pacijenata koji su svakodnevno uzimali kapsulu šipka bol je smanjena za čak 40 %.

Štiti od stresa i hormonske neravnoteže

Šipak je iznimno djelotvoran u suzbijanju zdravstvenih tegoba koje su usko povezane sa stresom.

Pomaže u ublažavanju probavnih smetni, visokog krvnog tlaka te pojedinih cirkulacijskih tegoba koje su posljedica stresa.

Djelotvoran je i u regulaciji hormona.

Prirodno je sredstvo koje može pomoći ublažiti menstrualne grčeve i probleme s maternicom.

Ublažava glavobolju, vrtoglavicu i migrenu.

Savršena njega za vašu kožu

Bogatstvo voćnih kiselina šipak čini idealnim sredstvom za njegu i zaštitu kože, iznutra i izvana.

Prirodni sastojci potaknut će odstranjivanje odumrlih stanica na koži, smanjiti proširene pore i očistiti nečistoće na koži.

Djelotvoran je kod kožnih problema -  pospješuje regeneraciju stanica i povećava razinu kolagena koji je zaslužan za čvrstoću, glatkoću i sjaj.

Ublažava posljedice psorijaze, ekcema, dermatitisa, opeklina kao i vidljivost hiperpigmentacije – poput staračkih ili sunčanih pjega.

Ublažava bore, ožiljke, akne, strije te koži vraća vlagu i vitalnost.

Ostale zdravstvene dobrobiti šipka:

• otklanja umor i malaksalost
• liječi glavobolju i vrtoglavicu
• pomaže u detoksikaciji
• zaustavlja mučninu i proljev
• štiti od kardiovaskularnih bolesti
• poboljšava cirkulaciju
• sprječava anemiju
• pročišćava dišne putove
• pozitivno djeluje na kožu, mišiće i kosti
• liječi kožne bolesti i alergije

Berba i upotreba

Šipak raste u obliku razgranatog, trnovitog, listopadnog grma.

Od kasnog proljeća do sredine ljeta krase ga prekrasni bijeli ili ružičasti cvjetovi koji sa svojih pet latica istovremeno odišu skromnošću, ali i elegantnom ljepotom.

Bobičasti plodovi su dužine od jednog do dva centimetra, okruglastog do eliptičnog oblika, slatko-kiselog okusa. Osim ploda, korisni dijelovi ove biljke su i cvjetne latice, pupoljci te listovi.

Latice koje se beru u proljeće upotrebljavaju se za izradu džemova i sirupa.

Koriste se i kao dodatak jelima – salatama, jogurtima, frapeima i sl. 

Lišće šipka je, kao i plod, izvrstan izvor vitamina C. Bere se kada je vrlo mlado, a potom se suši u svrhu pripreme čajeva.

Cijenjeni su i pupoljci od kojih se radi ekstrakt.

Plodovi šipka se beru po suhom i sunčanom vremenu, od sredine rujna do sredine listopada.

Idealne za ubiranje su svijetlocrvene i tvrde bobice. Ako su mekane, prezrele su, a takve nisu pogodne za sušenje.

Na jednom grmu berbu je potrebno vršiti u nekoliko navrata jer svi plodovi ne dozrijevaju istovremeno.

Nakon ubiranja, bobice šipka je preporučljivo uzdužno prerezati i odmah sušiti na temperaturi od oko 40 °C.

Isključivo svježe ubran šipak sušen na ovoj temperaturi zadržat će svoju prirodnu boju.

Nakon sušenja bobice se mogu samljeti ili sitno narezati i pohraniti u papirnate ili platnene vrećice.

Osim u obliku toplih napitaka – čajeva i kompota, šipak se može konzumirati i u salatama, juhama, kolačima.

Sirup od šipka izvrstan je preljev za palačinke ili voćne kupove.

Napomena

Sirov šipak nije pogodan za konzumaciju,  budući da su u plodu prisutne kratke guste dlačice koje mogu izazvati iritaciju probavnog sustava.

Također, prilikom rezanja šipka preporučljivo je koristi rukavice jer dlačice mogu izazvati iritaciju kože.

 

1. Čaj za prevenciju kamenca u bubrezima

Sastojci:

• 1 žlica šipka
• 5 dcl kipuće vode
• 2 žlice meda
• sok 1/4 limuna

Priprema:

Šipak prelijte s kipućom vodom i ostavite da odstoji 8 do 10 minuta.

Procijedite te dodajte med i limunov sok.

Čaj pijte 3 puta dnevno, prije obroka.

2. Čaj za kroničnu upalu bubrega

Sastojci:

Koristite sljedeće biljke u jednakom omjeru (npr. 1 čajna žličica):

Priprema:

Pomiješajte sve navedene biljke, a potom u šalicu odvojite jednu žličicu mješavine. Prelijte je kipućom vodom i ostavimo 10 do 15 minuta da odstoji, a zatim procijedite.

Čaj pijte ujutro natašte i navečer prije spavanja.

3. Sirup od šipka

Sastojci:

• 280 g smeđeg šećera (ili 12 žlica meda)
• 100 g šipka
• 1,5 l vode
• vanilin šećer

Priprema:

Zakuhajte vodu, šećer i vanilin šećer do vrenja, odnosno dok se šećer ne otopi.

Dodajte šipak te još kratko prokuhajte. 

Procijedite kroz gustu lanenu krpu, kako bi eliminirali dlačice prisutne u šipkovom plodu.

Ulijte u sterilizirane bočice i pohranite na tamno i hladno mjesto.

Otvorenu bočicu čuvajte u hladnjaku i potrošite u roku 10 dana.

Sirup možete koristiti za ukrašavanje i obogaćivanje kolača, sladoleda, voćnih kupova, pudinga, palačinki i drugih poslastica.

Šipak i nar – dvije različite biljke

Šipak - plod divlje ruže (porodica Rosaceae) dijeli ime s ukusnim voćnim plodovima biljke latinskog imena Punica granatum (porodica Punicae) koji su u narodu također poznati po imenu šipak (nar).

Iako obje obiluju vrlo dragocjenim sastojcima, važno je napomenuti da su šipak i nar dvije potpuno različite biljke.

Ljubičica

U razdoblju stare Grčke bila je poznata kao simbol proljeća, vječnog života i ljubavi.

Uz nju se još od antičkog doba, zahvaljujući ljekovitim svojstvima, vežu mnoge priče i legende.

Riječ je o mirisnoj ljubičici, (lat. Viola odorata),  samonikloj biljci i vjesniku proljeća, koju ste sigurno već otkrili u vašem vrtu ili u obližnjem parku.

Ljubičica cvate u ožujku i travnju, a prepoznatljiva je po nježnim cvjetićima većinom tamnoljubičaste boje i listova srcolikog oblika.

I naravno, po neodoljivom, slatkom mirisu.

Ova nježna proljetnica stoljećima je zbog svoje boje bila izvor nadahnuća – grčki vladari su njenu specifičnu boju iskoristili za simbol izvrsnosti i plemenitosti, a kršćanstvo za znak pokore.

Ljekovita svojstva mirisne ljubičice

List i cvijet se tisućljećima primjenjuju unutarnje i lokalno zbog svojih protugljivičnih, protuupalnih i antiseptičkih svojstava.

Ljubičica sadrži aktivne tvari od kojih su najznačajniji saponini, glikozid iridin, spojevi salicilne kiseline, gorke tvari, eterično ulje i alkaloid odoratin.

Poznato je da je čaj od ljubičice pouzdana pomoć kod bolesti cijelog dišnog sustava.

Može pomoći kod akutnog i kroničnog bronhitisa, astme, emfizema, pneumokonioze, infekcija dišnih putova, simptoma prehlade i gripe, kašlja i promuklosti.

Već u vrijeme antičke Grčke smatralo se da ljubičica ima umirujuće djelovanje te da pomaže u liječenju glavobolja i nesanice.

To je i znanstveno potvrđeno, kad je u biljci kemijskom analizom otkrivena prisutnost salicilne kiseline, jednog od osnovnih sastojaka aspirina koji se koristi i kao analgetik.

Također, u narodnoj medicini mirisna ljubičica je isto tako bila cijenjena zbog svojega djelovanja na sve vrste infekcijskih bolesti.

Cijela biljka pospješuje znojenje, mokrenje i stolicu, te tako blagotvorno djeluje na kožu, probavni i mokraćni sustav.

Pridonosi detoksikaciji cijelog organizma.
 

Ljekovito djelovanje ljubičice

• ublažava infekcije
• pomaže kod glavobolje i migrene
• potiče detoksikaciju organizma
• smanjuje bolove
• ublažava tjeskobu, strah i nesanicu
• pomaže kod bolesti dišnog sustava

Med s ljubičicama za jači imunitet

Kombinacija meda i ljubičica izvrsna je za jačanje imuniteta, kod prehlade i gripe te kao pomoć kod infekcija.

Prikupite dvije šalice cvjetova i izmiješajte ih u mikseru s jednom šalicom prirodnog meda i svježe iscijeđenim sokom jednog limuna.

Uzimajte dva puta, po jednu žličicu dnevno.

Smjesu stavite u staklenku i držite je u hladnjaku.

Ocat s ljubičicama protiv bolova u zglobovima

Ovaj ocat prirodno je sredstvo koje je dobro imati pri ruci ako vas muče bolovi u kostima i zglobovima.

Natopite njime tkaninu ili vaticu i iskoristite ga kao oblog koji ćete staviti na bolno mjesto.

Priprema:

Napunite staklenku sa što više cvjetova.

Ulijte bijeli vinski ocat i ostavite da se cvjetovi namaču 2-3 tjedna, uz svakodnevno protresanje staklenke.

Potom ga procijedite i spremite u hladnjak.

Sirup za olakšavanje bolesti dišnog sustava

Ovaj sirup može vam pomoći kod simptoma prehlade, astme, bronhitisa, kašlja i upaljenog grla.

Ublažava upalu, otvara dišne puteve i pomaže u rastvaranju sluzi. Travari ga često propisuju i kod karcinoma pluća i limfoma.

Potrebno vam je 36 gr suhih listova ljubičice, 1,2 l destilirane vode i otprilike 3 l meda.

Stavite lišće u posudu od nehrđajućeg čelika ili stakla i prelijte s 1,2 l vode.

Ostavite da odstoji preko noći.

Sljedećeg jutra stavite posudu na štednjak i neka voda tiho ključa 15 minuta, a zatim procijedite.

Izmjerite količinu preostale tekućine i broj koji se dobili pomnožite s tri, i tako ćete znati točnu količinu meda koju trebati dodati tekućini u posudi.

Potom sve lagano zagrijte kako bi se med rastopio, te smjesom napunite sterilizirane staklenke.

Sirup se koristi jednom dnevno, po 1 čajnu žličicu.

Pohranite ga na hladnom mjestu i potrošite unutar jedne godine.

Jednom otvorenu staklenku čuvajte u hladnjaku.

Ulje od ljubičice za ublažavanje glavobolje i migrene

Kod problema s glavoboljom i migrenom masirajte sljepoočnice pomoću ovog ulja.

Za njegovu izradu potrebna vam je jedna šaka svježih cvjetova ljubičice i ½ litre maslinovog ulja.

Cvjetove ljubičice prelijte s maslinovim uljem i ostavite ih neka odstoje pet dana.

Ulje potom procijedite i čuvajte u boci od tamnog stakla.

Čaj za smirenje

Narodna medicina čaju od ljubičice pripisuje umirujuće djelovanje.

Blagotvorni sastojci ljubičice čine je prikladnim prirodnim sredstvom za pomoć kod nesanice, umora, stresa, histerije i glavobolje.

U stara vremena, travari su njome liječili lupanje srca povezano s napadima anksioznosti i hipohondriju.

Danas, ovaj čaj ima blagotvorno djelovanje i na smirivanje simptoma astme.

Čaj od ljubičice priprema se od cijele biljke: listova, cvijeta i korijena.

Za 1 šalicu čaja treba vam:

• 2,5 dcl vode
• 2 čajne žličice osušenih i razmrvljenih dijelova ljubičice (list, korijen, cvijet)
• 1 žlica meda

Priprema:

Sušenu ljubičicu prelijte hladnom vodom, stavite na vatru i zagrijte do vrenja. Čaj kuhajte 5 minuta i potom ga procijedite.

Ohladite čaj, zasladite ga medom i pijte dok je mlak, po 1 šalicu, 3 puta dnevno.

Iskoristite je u proljetnim salatama

Listove i cvjetove ljubičice možete jesti sirove ili u kuhanom obliku.

Dodajte ju u proljetnu salatu, grickajte kao mirisnu deliciju, ukrasite njome torte, sladolede...

Berba i sušenje

Cvjetovi, listovi ili čitava biljka bere se u proljeće (ožujak i travanj), dok se korijen iskapa u jesen (listopad do polovine studenog).

Potrebno ju je osušiti u hladu, na prozračnom mjestu.

Nužno je, kao i s drugim biljkama, pripaziti da je berete na području koje nije onečišćeno kemijskim zaštitnim sredstvima ili prometom.

Alfalfa

Alfalfa (lat. Medicago sativa), poznata i kao lucerna, dugogodišnja je cvjetajuća biljka iz porodice mahunarki. 

Ime je dobila po arapskoj riječi koja veliča bogatstvo njezinih hranjivih sastojaka. 

Poznata je po svojem dubokom korijenu koje može izrasti i preko 9 metara te tako može crpiti rijetke i dragocjene minerale koje većini biljaka nisu dostupne. 

Ima dugu povijest upotrebe u prehrambene i medicinske svrhe. 

Tradicionalna kineska medicina koristila je pripravak od njezina lišća za poboljšanje apetita i liječenje čireva. 

Indijska ayurvedska medicina je list alfalfe upotrebljavala u liječenju edema, artritisa i čireva. 

Danas alfalfa ima status superhrane i znanstveno su potvrđena njezina mnoga ljekovita svojstva. 

Osim listova i sjemenki biljke, dostupni su i drugi oblici u kojima se može konzumirati -  klice i koncentrirani prah.

U jednoj šalici svježih klica ima samo 8 kalorija, a njezini hranjivi sastojci su većinom proteini. 

Alfalfa je do deset puta bogatija mineralima od većine žitarica. Vrlo je bogata kalcijem, magnezijem, željezom, kalijem i fosforom. 

Sadrži visok udio vitamina B skupine, te A, C, D, E i  K.

Alkalizira i čisti organizam

Alfalfa je bogat izvor klorofila - prirodnog sastojka koji je poznat po svom alkalizirajućem i pročišćavajućem djelovanju na organizam.

Klorofil je jedan od najvažnijih kelata u prirodi (kelacija je vezanje atoma teškog metala na kompleksne organske spojeve i izbacivanje iz organizma).

Njegova sposobnost uklanjanja teških metale poput žive iz organizma, čini ga moćnim iscjeliteljem.

Stoga se alfalfa koristi za oporavak i čišćenje organizma nakon uzimanja lijekova, kao zaštita nakon uklanjanja amalgamskih plombi i tijekom liječenja ovisnosti o alkoholu.

Smanjuje sposobnost vezanja kancerogenih tvari za DNA u jetri i drugim organima. Pomaže u ponovnoj izgradnji i obnavljanju crvenih krvnih stanica.

Poznato je da kiselost organizma može negativno utjecati na naše zdravlje, jer potiče rast bakterija, gljivica, virusa i parazita. Klorofil alkalizira organizam (sprečava kiselost i čini krv lužnatom).

Štiti od želučanih bolesti

Alfalfa i općenito, klorofil, prirodni su zaštitnici od bolesti želuca.

Helikobakter pylori otkrivena je 1979. godine. Ova gram-negativna bakterija naseljava različita dijelove želuca gdje uzrokuje upalu koja je čvrsto povezana sa većinom želučanih tegoba uključujući gastritis i maligne promjene na želucu.

Posebno je opasna inficiranost bakterijom Helicobacter pylori uz istovremeno pušenje, korištenje alkohola, nezdrave hrane, kao i konzumiranje nekih lijekova jer dolazi do kontinuiranog oštećivanja sluznice želuca te razaranja tkiva želuca.

Klorofil ima antibakterijsko djelovanje, a posebno je djelotvoran u sprječavanju razvoja i umnožavanja Helikobakter pylori.

Uz nevjerojatnu sposobnost zacjeljivanja i regeneracije tkiva, idealno je sredstvo za liječenje i obnavljanje sluznice želuca.

Nekoliko značajnih studija dokumentira upotrebu klorofila u iskorjenjivanju Helikobakter pylori, te liječenju gastritisa i peptičkog čira kod osoba gdje se liječenje konvencionalnom terapijom pokazalo neučinkovitim.
 

Sprječava karcinom i osteoporozu

Istraživanja o aminokiselini kanavaninu, koja se u izobilju nalazi u klicama alfalfe, ukazala su na njezin povoljan učinak uprevenciji raka gušterače, debelog crijeva i leukemije. 

Biljka sadrži i fitoestrogene slične ženskim spolnim hormonima, estrogenima. 

Oni smanjuju rizik od osteoporoze, bolesti srca i raka dojke. 

Prirodna su pomoć u ublažavanju simptoma menopauze.

Smanjuje masnoću u krvi 

Klinička istraživanja su pokazala da svakodnevno uzimanje alfalfe kao dodatka prehrani može pomoći normalizaciji razine masnoća u krvi. 

Njezina vlakna i biljne tvari zvane saponini doprinose smanjenju apsorpcije kolesterola u organizam, te onda posljedično i sprječavanju aterosklerozu krvnih žila. 

Utvrdilo se i da su listovi biljke učinkovitiji kod snižavanja razine masnoća nego klice.

Pomaže u liječenju autoimunih bolesti

Laboratorijska istraživanja potvrdila su da zahvaljujući obilju bioflavonoida alfalfa ima protuupalna i antioksidativna svojstva, te obećavajuće djelovanje u liječenju sistemskog lupusa i drugih autoimunih bolesti.

Kako je jako bogata mineralima neophodnima za izgradnju kosti, može pomoći u liječenju artritisa.

 

Ljekovita svojstva alfalfe:

• smanjuje masnoću u krvi
• štiti srce i krvne žile
• alkalizira organizam
• predstavlja zaštitu od raka gušterače, debelog crijeva i leukemije 
• potiče razgradnju bubrežnih kamenaca
• pomaže kod artritisa i osteoporoze
• ublažava simptome menopauze
• štiti od želučanih bolesti
• bogata klorofilom, mineralima i proteinima

 

Primjena alfalfe

Alfalfu možete konzumirati u obliku klica, cijele biljke i koncentriranog praha. 

Preporučena količina praha je 1-2 čajne žlice dnevno, u soku ili smoothiju.

Napomena

Alfalfa je sigurna za zdravlje, ali postoje situacije kad je potrebno primijeniti oprez.

Prije uzimanja alfalfe, konzultirajte se sa svojim liječnikom ili naturopatom ako uzimate lijekove protiv zgrušavanja krvi, primate hormonalnu terapiju, bolujete od autoimunih bolesti ili ste trudni. 

Čokoladni smoothie sa špinatom i alfalfa

• 1 velika banana
• 150 - 200 g svježeg špinata
• 2 datulje, bez koštica
• 1 čaša borovnica
• 1 žlica kakaa u prahu
• 5 kockica leda
• 1 1/2 čaše vode
• 2 žličice alfalfe

Priprema

Sve sastojke dobro sameljite u blenderu. Odmah popijte.

Večni cvet za večito mladoliku kožu!!

Prema Homerovoj Odiseji, heroj Odisej doživio je brodolom na otoku i upoznao božanstveno lijepu Nausikaju. 

Tajna njene ljepote bilja je u vječnom ulju, od cvijeta koji nikada ne vene, čak ni kad se ubere.

Prema mitovima, i grčki bog Apolon na ulazu u Delfe nosio je tijaru od posebnog bilja da podsjeti svijet na svoju besmrtnost. 

Iako su to samo legende, poznato je da postoji cvijeće koje ne vene, čak ni kada se ubere. 

Riječ je o smilju, lat. Helichrysum italicum, našoj domaćoj biljci koja raste u mediteranskim krajevima, na sunčanim kamenjarima. 

Raste do visine od 60 cm, ima uske listiće i žute cvjetove.

Tradicionalno se upotrebljava za tretiranje astme, migrene, jetrenih tegoba i kožnih oboljenja. 

No ono po čemu je najpoznatije i zbog čega je danas i ugroženo je njegovo djelovanje protiv starenja kože. 

 

Brojne dobrobiti smilja

Kozmetička industrija najveći je potraživač skupocjenog ulja smilja kojemu se pripisuju gotovo čudesna svojstva zacjeljivanja kože. 

Zato se svake godine smilje bere u ogromnim količinama jer je za jednu litru ulja potrebna čak tona svježeg cvijeta.

Smilje u svom sastavu sadrži ljekovite italodione, regenerirajuće neterpenske di-ketone, monoterpenske alkohole, monoterpene, estere, eterična ulja, gorke tvari, bioflavonoid i arzanol. 

Ima rijedak kemijski profil koji uključuje snažne protuupalne spojeve alfa, beta i gama kurkumen te neril acetat koji opušta mišiće i djeluje protiv grčeva.

Iako je smilje pogodno za korištenje kod mnogih bolesti, najpopularnije je u upotrebi protiv bora, mrlja i drugih znakova starenja. 

Dokazala je to i jedna francuska kozmetička kuća koja je patentirala svoje proizvode sa smiljem. 

U njihovim istraživanjima ova biljka je smanjila dubinu bora za 19 %, ukupan broj bora za 14 % i naboranost kože za 38%.

Također je ustanovljeno da ulje smilja ima nevjerojatan antioksidativni potencijal, te snažna zaštitna svojstva koja najviše duguje neril acetatu.

Zaštitna uloga smilja na kožu: 

1. snažno djeluje protiv slobodnih radikala
2. značajno utječe na proizvodnju kolagena
3. potiče promjene u tkivu
4. poboljšava mikrocirkulaciju, a time i detoksikaciju kože
5. antiseptički i pročišćavajuće djeluje na kožu

Da smilje zaista umanjuje bore i uklanja mrlje i druge nepravilnosti na koži, potvrđuju mnoge recenzije korisnika na internetu, čak i kod žena u zrelijoj dobi. 

Poseban naglasak je i na blistavosti koju pruža koži.

Ulje smilja - rješenje za mnoge tegobe

Ulje smilja varijeteta serotinum pokazuje učinkovitost u tretmanu ožiljaka i strija. 

Ulje smilja brzo penetrira duboko u tkivo i potiče ga na regeneraciju. 

Istovremeno njeguje kožu i poboljšava elastičnost tkiva. Tim učinkom čini strije manje vidljivima. 

Zbog protuupalnog i analgetskog djelovanja efektivno je u prevenciji infekcija, zacjeljivanju i smanjivanju ožiljaka od carskog reza. Promovira i štiti nove zdrave stanice. 

Eterično ulje smilja može se koristiti u kupkama i difuzeru za olakšanje začepljenih dišnih puteva, astme i bronhitisa. 

Pomaže u uklanjanju sluzi iz dišnog sustava, te u eliminaciji dugotrajnog kašlja.

Poznato je po pozitivnom učinku na emocionalno zdravlje, eliminira stres i napetost. 

Smatra se i da pomaže u izbacivanju teških metala iz tijela te pomaže u liječenju ovisnosti.

Ulje smilja jedno je od najboljih sredstava protiv podljeva i modrica, čak i onih koje sporo prolaze.

Ostale bolesti kod kojih ulje smilja pomaže su:

• flebitis, edem, problemi s cirkulacijom, Raynaudova bolest
• eritroza, cijanoza, kapilare
• Dupuytrenova bolest, karpalni tunel
• artritis, reumatizam
• hepatitis, ciroza, visoki kolesterol
• rane, ekcem, psorijaza, rosacea

Recepti

Čaj od smilja – univerzalni prirodni lijek

Čaj od smilja zaboravljeni je lijek za poticanje izlučivanja žuči i čišćenje jetre. 

U tom pogledu jednako je učinkovit poput puno poznatijih biljaka artičoke, čička, korijena maslačka ili sikavice. 

Pojačava i stvaranje probavnih sokova u želucu (stomahik) te lučenje probavnih enzima iz gušterače. 

Stoga je idealno prirodno rješenje za sve koji pate od problematične probave.

Pučka medicina tradicionalno preporučuje čaj od smilja za liječenje dišnih organa i kašlja, osjetljivosti nosnih sluznica, alergija i glavobolja, reumatskih tegoba, bolesti kože (oblozi i ispiranje).

Priprema: 

3 velike žlice suhog smilja prelijte s 1/2 litre kipuće vode. 

Ostavite preko noći i ujutro procijedite. 

Pijte 3 puta na dan, prije obroka.

Macerat smilja – rješenje za kožne probleme

Macerat smilja možete koristiti kod strija, ožiljaka, bora, varikoznih vena, kapilara, ekcema, i psorijaze. 

Kao prirodno rješenje pomaže kod suhe, oštećene i iritirane kože, opeklina i modrica.

Pripremite macerat na sljedeći način: svježe ubrano smilje ubacite u staklenku i prelijte ga s maslinovim uljem, tako da bude ulje dva prsta iznad bilja. 

Staklenku dobro zatvorite i ostavite na toplom i polusjenovitom mjestu 40 dana. 

Umjesto maslinovog ulja možete koristiti i makadamijino, suncokretovo, kokosovo, repičino, sezamovo ili bilo koje drugo stabilno hladno prešano ulje.

Mješavina protiv proširenih vena i kapilara

Narodna medicina ovu mješavinu koristi za tretman proširenih vena i popucalih kapilara. 

Sastojci: 

• 2 velike žlice ulja kalofila
• 1 velika žlica brzo upijajućeg ulja (lješnjak, argan, kukui, jojoba...)
• 25 kapi eteričnog ulja smilja
• 25 kapi eteričnog ulja čempresa

Primjena: 

2 puta dnevno lagano, potezima prema gore, umasirajte ovu mješavinu na kritična područja.

Kod jačih oblika proširenih vena,  koristite ulje smilja pomiješano s uljem kalofila u omjeru 1:1, no samo na venama,  2 puta dnevno.

Smiljem protiv hematoma

Premažite modricu biljnim uljem i zatim umasirajte 1-2 kapi eteričnog ulja smilja.

Mješavina protiv bora

Pomiješajte 10 ml ulja ploda divlje ruže s 5 kapi eteričnog ulja smilja. Koristite redovito ujutro i navečer.
 

Smilje - ugrožena biljka

Zbog velike potražnje kozmetičke industrije smilje se svake godine masovno bere. 

Drugi problem su nesavjesni berači, a zbog kojih je na pojedinim područjima njegova berba postala zabranjena. 

Zakon o zaštiti prirode smilje tretira kao zaštićenu biljnu vrstu koju je potrebno sačuvati i zato je potrebno za njegovo branje ishoditi dozvolu i poštovati uvjete pod kojima se smije brati.    

Zato, ako planirate brati smilje, uvijek berite 2/3 pojedinog grma, uz pomoć noža ili škara. Korijen uvijek ostavite sačuvan, ne čupajte ga s ostatkom biljke. 

Imajte na umu da ćete ga vjerojatno brati i ubuduće, stoga ne pretjerujte s količinama tijekom branja. 

Ako živite u toplijim krajevima, smilje lako možete i uzgojiti kod kuće uz pomoć presadnica i tako doprinijeti očuvanju ovog vrijednog i korisnog narodnog lijeka. 

Napomena

Trudnice bi trebale izbjegavati eterično ulje i čaj smilja.

Crni orah

 

Crni orah (lat. Juglans nigra) vrsta je cvjetajućeg drveta iz obitelji oraha, koja potječe iz Sjeverne Amerike.

To je drvo visoko oko 30 metara sa stablom širokim jedan metar. Plodovi su veći od običnog oraha, a ljuska mu je tvrđa te ga je teže čistiti.

Crni orah veoma je tražen i skupocjen zbog kvalitetnog drva. To je pravo crno blago te se smatra da onaj tko posjeduje njegovu šumu ima bogatstvo.

Prednost njegove sadnje je u tome što raste brže nego obični orah, koji je kod nas zastupljeniji.

Osim kao sirovina, ovaj orah je još vredniji kao lijek.

Jer, on je dio čudesnog ljekovitog programa kojemu su posvjedočili ljudi diljem svijeta.

Sastav i ljekovitost crnog oraha

Crni orah obiluje jodom i mineralima. Sadrži linoleičnu kiselinu i vitamin C u obliku askorbinske kiseline.

Alkaloidi, prisutni u crnom orahu, imaju anti-tumorna svojstva. Kožica ploda sadrži tanin i kinon, prirodne kemikalije koje ubijaju parazite.

Crni orah sadrži i juglon.

Sastojci juglona djeluju protiv štetnih nametnika pa ga zato mnogi stručnjaci preporučuju za bezopasno čišćenje organizma od parazita.

Crni orah – jedan od sastojaka antiparazitnog programa

Ljekovito djelovanje crnog oraha potvrđuju svjedočanstva tisuća korisnika.

On je esencijalni dio antiparazitnog programa Hulde Clark, koja je otkrila da se uz svaku bolest veže određeni parazit.

Crni orah, zajedno s pelinom i klinčićem, ubija preko sto vrsta parazita.

Crni orah i pelin uništavaju odrasle parazite i njihove ličinke, a klinčić jajašca parazita.

Hulda Clark je izdvojila nekoliko koraka presudnih za ozdravljenje:

1. Očistite organizam od parazita
2. Uklonite otrove iz organizma
3. Riješite se žučnih kamenaca čišćenjem jetre
4. Uklonite bubrežne kamence čišćenjem bubrega

Bez obzira koliko je organizam zdrav i čist od toksina, u njemu se mogu nalaziti paraziti.

Prisutnost parazita i njihovo širenje u organizmu s vremenom mogu uzrokovati mnoge zdravstvene tegobe.

Zbog toga dr.Clark preporučuje čišćenje od parazita čak i zdravim osobama, barem jedanput godišnje.

Uništava uzrok cista i tumora

Doktor John R. Cristopher tvrdio je da se u ženskom organizmu u kojemu ima dovoljno kalija neće stvarati ciste i tumori.

Po njemu uzimanje hrane bogate kalijem u kombinaciji s trodnevnim čišćenjem i izbacivanjem sluzavih namirnica može ukloniti njihov uzrok.

Za brži rezultat preporučuje šest do deset kapi tinkture crnog oraha dnevno, jer je bogata ovim mineralom, a djeluje i kod zloćudnih tumora.

Ubija kandidu

Istraživanja su potvrdila da crni orah ubija kandidu i druge gljivice, jer one ne mogu opstati u alkalnom okruženju koje crni orah stvara.

On je učinkovitiji od mnogih klasičnih antigljivičnih lijekova, poput cink undekilenata i selenovog sulfida.

Liječi srce

Uzimanje crnih oraha pozitivno utječe na krvne žile, smanjuje upale i začepljenja arterija te poboljšava tok krvi kroz tijelo.

Zbog obilja omega-3 kiselina, pomaže i kod alergija, psorijaze, artritisa, osteoporoze i visokog krvnog tlaka.

Visok udio joda u crnom orahu potiče pravilno funkcioniranje štitnjače i ubija bakterije.

Ljekovito djelovanje crnog oraha

• ubija parazite
• djeluje protiv gljivica i bakterija
• ima anti-tumorska svojstva
• poboljšava probavu
• štiti jetru
• liječi bradavice i hemoroide
• poboljšava rad štitnjače
• pomaže kod alergija, psorijaze i artritisa
• štiti zdravlje srca i krvnih žila
• poboljšava pamćenje i koncentraciju
• djeluje protiv herpes virusa

Osobe koje boluju na jetru ili bubrege trebaju pažljivo koristiti crni orah. Trudnice i dojilje trebaju ga izbjegavati.

Primjena

Glavni dio crnog oraha koji se koristi u liječenju je vanjska ljuska, koja se bere zelena.

Crni orah dostupan je u obliku tableta, kapsula i tinktura. Smatra se da najbolje djeluje alkoholna tinktura crnog oraha.

Lišće crnog oraha koristi se u pripremi čaja ili kao oblog za kožu. Kora se može koristiti u pripremi infuza, a nekad se miješa i sa ljuskama.

Za dnevnu dozu upotrijebite tri do šest  grama biljke.

Kod kupnje pripravaka bitno je da su napravljeni od pravog crnog oraha, a ne od “domaćeg”, jer neće jednako djelovati.